Informacije

Kalcij

Vitalne tvari za stabilne kosti

Vitalne tvari za stabilne kosti

Kalcij je važan za kosti, što učimo već u školi. Ali manje je poznato da s tom mineralnom tvari ruku pod ruku ide i vitamin D. Pročitajte na koji način vitalne tvari kalcij i vitamin D mogu utjecati na stabilnost kostiju.

Naše kosti osim za stabilnost organizma služe i za pohranjivanje mineralnih soli, u prvom redu kalcija. Ta se mineralna tvar može, prema potrebi, kada je njezina razina u krvi preniska otpustiti iz kostiju. Stoga je kalcij u stalnom pokretu. Preuzima se iz hrane, skladišti u koštanom tkivu te ponovno razgrađuje, tako da je važno unijeti ga u organizam kako bi se nadoknadio gubitak. Ako se o tome ne vodi briga, kosti postaju lomljive.

U slučaju da iz hrane ne dobivamo dovoljne količine kalcija, njegova se razina u krvi smanjuje i organizam počinje trošiti svoje zalihe.

Rezultati studija provedenih na gotovo 64.000 osoba starijih od 50 godina pokazali su da će ljudi koji paze na dovoljnu opskrbu kalcijem manje vjerojatno gubiti na koštanoj tvari, pa im samim time prijeti manja opasnost od loma kostiju. Znanstvenici koji su ocijenili 29 studija došli su do zaključka da je doza od najmanje 1000 mg kalcija dnevno potrebna kako bi se smanjila opasnost od loma kostiju.

Najbolji izvori kalcija su mliječni proizvodi poput mlijeka, jogurta, mlaćenice ili kefira. Tako već pola litre mlijeka i dvije kriške sira pokrivaju dnevne potrebe za kalcijem. Nacionalna potrošačka studija pokazala je da u prosjeku 46 % muškaraca i 55 % žena ne unosi preporučenu količinu kalcija.

Da bi se mineralna tvar apsorbirala iz crijeva u krv i naposljetku u kosti, potreban je vitamin D. Samo taj vitamin osigurava optimalnu apsorpciju kalcija iz crijeva i potom njegovu ugradnju u kost.

Preniska razina vitamina D može izazvati i pojačano stvaranje parathormona, koji aktivira stanice koje razgrađuju kosti. Na taj način dolazi do otpuštanja kalcija. Takva razgradnja može dovesti do slabljenja gustoće kostiju.

Djelovanjem sunčeva svjetla naš organizam u koži može zapravo sam stvarati vitamin D. Ali takav način stvaranja vitamina D s godinama slabi.

Ovisnost razine vitamina D o stupnju geografske dužine, prema mišljenju udruge International Osteoporosis Foundation, nije ništa novo. Zanimljivo je da je manjak vitamina D češći u južnim europskim zemljama nego u sjevernima. Razlog leži u velikoj konzumaciji vitaminom D bogate masne ribe i jetre bakalara na sjeveru Europe. Sjevernjaci osim toga traže sunce, dok ga južnjaci izbjegavaju. Njihova jače pigmentirana koža propušta manje UV svjetla do mjesta na kojem se stvara vitamin D.

Aktualna analiza različitih studija pokazala je da svakodnevno uzimanje 700-800 međunarodnih jedinica (17,5-20 µg) vitamina D može za 25 % smanjiti rizik od loma kostiju. Nažalost, u većine žena nakon menopauze pojavljuje se nedostatak vitamina D, neovisno o tome u kojem dijelu svijeta žive. Potvrdila je to studija provedena u 18 zemalja. Kod 64 % žena koje su sudjelovale u studiji utvrđena je preniska razina tog važnog vitamina u krvi. U Njemačkoj je taj udio iznosio čak 68 %.

Vitamin D nalazimo u ribama koje obiluju masnoćama poput haringe, lososa, skuše, srdele i tune. Prema rezultatima Nacionalne potrošačke studije, 82 % muškaraca i 91 % žena preporučenu količinu vitamina D ne uzima putem hrane. To nije neuobičajeno imamo li na umu da bismo, kako bismo dosegnuli preporučenu količinu vitamina D3 (20 µg), morali pojesti oko 300 g srdela dnevno.

Obje vitalne tvari, nadalje, imaju važnu ulogu u sprječavanju rizika od pada, što je potvrđeno u studiji provedenoj na 122 žene. U skupini koja je uzimala vitamin D i kalcij rizik od pada smanjio se za 49 %. Budući da vitamin D utječe i na mišićnu snagu, u skupini koja je uzimala kombinaciju obiju vitalnih tvari i ona se poboljšala.